Biljka Paradajz Opis BiljkeParadajz je višegodišnja biljka, ali se u umerenom klimatskom pojasu gaji kao jednogodišnja. Tipično raste od 1 do 3m i ima dlakavu slabo drvenastu stabljiku koja se veoma često, kao puzavica penje uz druge biljke. Ima duge listove sa nazubljenim ivicama. Cvetovi su žute boje, prečnika 1 do 2 cm. U ishrani se koristi samo plod biljke, jer se u lišću nalaze toksični alkaloidi. Plod paradajza ima koru koja štiti unutrašnju polu-tečnu strukturu u kojoj pliva seme paradajza. Mogu biti crveni, žuti, narandžasti, zeleni, ljubičasti ili braon boje. Iako se paradajz botanički svrstava u voće tačnije bobice, zbog nedovoljne količine slasti (i kiselkastog ukusa) kulinarski se svrstava u povrće i najčešće se služi kao salata, koristi pri kuvanju, a ne kao desert, što je najčešće slučaj sa voćem. PorekloParadajz potiče iz Južne Amerike. Prvi za koga se veruje da je doneo u Evropu plodove paradajza je istraživac Kortez, posle zauzimanja grada Tenoctitlana (današnji Meksiko) oko 1520. godine, dok se u prvim zapisima u Evropi paradajz pominje tek 1544. godine od strane italijanskog lekara i botanicara Pjera Andrea Matiolija koji ga je nazvao zlatna jabuka (pomo d`oro) Hemijski sastavU plodu paradajza nalazi se mnogo hranjivih sastojaka, neki od njih su: belančevine, vitamini A, B, C, D, K, gvožde, likopen, kalijum, magnezijum, natrijum, mineralne soli, natrijum, proteini, ugljeni hidrati, fosfor, hlorogenska kiselina, kofeinska kiselina, karotenoid. KorišćenjeParadajz se u ishrani koristi svež kao salata, kuvan, pržen ili kao dodatak jelima. Dosta se koristi i sok od paradajza, kečap. Paradajz se koristi za jačanje imunog sistema. Često se preporučuje u dijetama zbog svoje hranljivosti i nisko kaloričnosti. Primenjuje se i u dermatologiji za lečenje nekih kožnih oboljenja kao što su bubuljice. Lekovito dejstvo paradajzaPošto se u svetu veruje da paradajz ima pozitivne efekte na zdravlje, a posebno srce, preporučuje se njegova upotreba u neograničenim količinama. Paradajz sadrži likopen, koji se smatra jednim od jajjačih prirodnih antioksidanata. U nekim studijama, potvrđeno je da likopen pomaže sprečavanje raka prostate. Potpomaže čiscenje organizma, i ima antiseptičko dejstvo. Pored ovoga, plod paradajza je bogat vitaminom C, karotinom, vitaminom B1 i vitaminom E. Takođe u plodu je sadržana i značajna količina gvožda, mangana, bakra, a ponajviše kalijuma. Kalijum pospešuje snižavanje krvnog pritiska. Za pradajz je dokazano da povoljno deluje na sledeće bolesti: alergija, anemija, artritis, bolesti srca i krvnih sudova, astma, giht, ekcem, impotencija, katarakta, rak, migrena, povišen holesterol, prehlade, grip, regulacija krvnog pritiska, umor, šećerna bolest. ProizvodnjaParadajz je biljka sa izrazitim potrebama za svetlošću. Za neprekidan razvoj i rast plodova neophodna je minimalna količina svetlosti. Pri većem intenzitetu svetlosti, bez obzira na dužinu dana, cvetanje je ranije. Paradajz je biljka veoma otporna na nedostatak vode, i veoma uspešno koristi vodu iz dubina zemlje. Za uspešan razvoj biljke neophodna je relativno niska vlažnost vazduha. Oplodnja paradajzaU plastenicimaZa uspešan uzgoj paradajza u plastenicima od presudnog značaja je korisćenje dobro odnegovanog i kvalitetnog rasada. Paradajz se u prostoru zastićenom plastenikom proizvodi iz rasada, a sam rok sadnje je uslovljen mogućnošću zagrevanja samog plastenika, i njegovom konstrukcijom. Kod proizvodnje paradajza u plastenicima, vreme setve se odreduje prema vremenu rasađivanja. Rasad se najčesce sadi kada je star od 50 do 75 dana. U sledećoj tabeli se nalaze okvirni rokovi za proizvodnju paradajza u plastenicima:
|
|